Koordinate: 

Spomenik prirode Đavolja Varoš

Fotografije: 
Opis: 
Jug Srbije poznat je po mineralnim i termalnim vodama, pa se jedna prostrana regija u tom delu naziva Toplica. Na krajnjem jugu Toplice, na obroncima planine Radan, postoje izvori koji su visokomineralni i u njihovoj neposrednoj blizini nema nikakvog rastinja. Tamo gde nema rastinja javlja se erozija, a ona uvek stvara vragolaste pejzaže. Dragan Bosnić, fotograf i pisac, o impresijama pri susretu sa Đavoljom varoši kaže: „Na ogoljenoj padini su vetar, kiše i bujice tokom nezamislivo dugog vremena spirali rastresito zemljište. Nekom đavoljom igrom na rastresitom zemljištu su se našle i teške andezitne ploče. One su pritiskale sipljivo zemljište pod sobom i nisu dozvoljavale erozivnim silama da ga speru. Vreme je prolazilo, a neobični stubovi su polako rasli. Ljudi su od davnina izbegavali sablasne stubove, pa kako nisu mogli da objasne njihov nastanak, ispredali su legende. Po jednoj od njih, dve kolone svatova pošle su po istu devojku, pa ih je neka moćna sila okamenila. Zanimljivo je da se, kada se sa brda posmatra prizor, vide stvarno dve kamene kolone. Meštani tvrde da se sablasne kolone kreću, što je delimično tačno. Kada povremeno sa okamenjene piramide padne teška andezitna ploča, kiša i vetar spiraju piramidu bez kape, a na mestu gde je kapa pala stvara se nova figura. Naravno, to je vremenski proces koji daleko nadmašuje ljudski vek.” Voda što spira vegetaciju sa padine je crvena od velikih primesa gvožđa, ali je i visokoalkalna, pa se ne koristi za piće. Meštani, a sve češće i turisti, dolaze po tu vodu, jer je navodno dobra za kožu i za ispiranje usta. Crvena voda je srednjovekovnim rudarima Sasima bila pokazatelj da u blizini ima dosta gvožđa, pa su pored potoka još vidljivi ostaci dva stara rudarska okna. Danas se u njima ne kopa, mračne sile ne plaše ljude, a Đavolja varoš je postala zanimljivo turističko odredište.
Audio zapis: