Koordinate: 
Opis: 
Kontinuitet hrišćanske bogomolje na mestu današnjeg beogradskog parka Tašmajdan postoji još u 19. veku, kada se skoro na istom mestu, nešto južnije od sadašnjeg zdanja nalazio se do početka Drugog svetskog rata prvobitni hram Svetog Marka. Usled nemačkog bombardovanja 1941. hram je zapaljen i toliko oštećen da su njegovi ostaci potpuno uklonjeni tokom 1942. Novi hram Svetog Marka podignut je po projektu arhitekata braće Krstić, između 1931. i 1940. Izbijanje Drugog svetskog rata omelo je potpuni završetak hrama. Po stilu gradnje, hram je monumentalna građevina urađena u duhu srpskog srednjovekovnog graditeljstva, po ugledu na zadužbinu kralja Milutina, manastir Gračanicu na Kosovu i Metohiji. Spoljašnji zidovi su iz dva boje od prirodnog materijala u srpsko-vizantijskom načinu gradnje. Ovaj hram je dobar primer kako stari duhovni uzori oblikovani novim građevinskim materijalima mogu lepo delovati u gradskoj sredini ne gubeći ništa od svoje autentičnosti i jednostavnosti. Zvonik hrama je u sastavu samog hrama na njegovoj zapadnoj strani. Markova crkva duga je 62 metra a široka 45 metara, visina glavne kupole do krsta je 60 metara. Korisna unutrašnja površina hrama je oko 1150 m², a naos hrama može da primi preko 2000 vernika. Horska galerija na zapadnoj strani prima preko 150 pevača. Sa desne strane kada se uđe u hram uz južni zid hrama nalazi se u mermeru izgrađena grobnica cara Stefana Dušana, u koju su položene njegove mošti donesene iz njegove zadužbine manastira Svetih Arhanđela kod Prizrena, manastira koji je već više vekova u ruševinama. Sa suprotne, severne strane sagrađena je grobnica patrijarha Germana. U kripta su pohranjeni i kralj Aleksandar Obrenović, kraljica Draga i knjaz Milan Obrenović.