Koordinate: 
Opis: 
U zapadnoj Srbiji, 130 kilometara jugozapadno od Beograda, na magistralnom putu Valjevo–Loznica, nalazi se Osečina. Ovo mesto nalazi se i na rekama, pre svega Jadru, ali i njenim plahovitim pritokama. Predanje govori da je u jednom periodu turske okupacije ovaj deo Srbije potpuno ostao pust. Narod se iselio, sela zapustela, pa su i Turci ovde retko zalazili. Pred Prvi srpski ustanak glava Podgorine bio je slavni Ilija Birčanin, jedan od ključnih glavara u pripremi bune. Stradao je u seči knezova, u kojoj su Turci pobili sve viđenije ljude ovog kraja. Međutim, ustanak time nije sprečen. Sve do 20. veka sva naselja u ovom kraju bila su seoska, ali se Osečina, mesto sa velikim brojem dućana i mehana, izdvojila kao centar čitave oblasti. Bogatstvo ovog kraja je u voću, posebno šljivi, malini i kupini. Poznato je i po prerađevinama od voća, preko kompota, džemova, marmelada, sokova, voćnih kolača, do rakije šljivovice – prepečenice i domaćeg vina. Takođe, poznato je i po mleku i mlečnim proizvodima i mesu, što je, kada se uzme u obzir da je ovde nedirnuta priroda, zaista u pitanju zdrava hrana. Čitav kraj bogat je raznim vrstama divljači, lekovitog i šumskog bilja, što predstavlja osnovu za privlačenje ljubitelja lovnog i eko turizma. Prirodne lepote ovog brdsko-planinskog područja ispresecanog bistrim rečicama i potocima, u kojima još uvek ima rakova, a ponegde i pastrmki, jedno je od retkih staništa beloglavog supa. U kraju ima i nekoliko sagrađenih lovačkih domova. Najveći je dom na Tisoviku. Za ribolov su pogodne reke Jadar, Lovačka, Ljuboviđa, Pecka, Ostružanjka, a pecaju se najčešće klen, krkuša, skobalj, pastrmka, mladica... U selu Skadar Crkvu brvnaru podigli su doseljenici iz okoline Skadra na Bojani koji su tom mestu i dali ime. Prema dostupnim izvorima, sagrađena je 1720. godine, a prema predanju postoji još od 17. veka. Posvećena je Vaznesenju Gospodnjem. Spoljašnjost crkve ukrašena je sa šest lepo dekorisanih stubova i izrezbarenim vratima sa zapadne strane. Crkva je obnovljena 1978. godine. Soko grad je poslednjih godina postao poznato hodočasno mesto i izletište u ovom kraju. Nalazi se na tromeđi Osečine, Ljubovije i Krupnja. Prilaz je, ipak, samo preko Ljubovije i sela Gračanice. Soko grad je vojno utvrđenje koje potiče još iz rimskog doba. Oko ove pogranične tvrđave, zbog njenog povoljnog položaja otimale su se razne vojske. Najveći procvat, ipak, imala je u tursko doba. Turci su je zvali "Sultanova nevesta". Danas je, na ostacima grada, izgrađen vidikovac kojim dominira veliki pozlaćeni krst. Od podnožja do vrha brda postavljeno je deset kapelica na kojima je ispisano deset božijih zapovesti. U podnožju Soko grada nalazi se manastir i spomenik posvećen sv. vladiki Nikolaju Velimiroviću. Kanjon Ljuboviđe je mozaik čudesnih pejzaža sastavljenih od planinskih brzaka i modrozelenih virova reke Ljuboviđe i bujnih pašnjaka. Kanjonom je nekada vodio glavni put iz zapadne Srbije prema Bosni. Reku Ljuboviđu preseca kameni luk Rimskog mosta (Jerininog mosta, kako ga u narodu nazivaju). Potiče iz rimskog perioda, a sadašnji izgled dobio je u tursko vreme.