Koordinate: 
Fotografije: 
Opis: 
Manastir Mileševa, sa crkvom Vaznesenja Hristovog, nalazi se u dolini reke Mileševe, 5 km istočno od Prijepolja. Podigao ga je u trećoj deceniji 13. veka kralj Vladislav Nemanjić, unuk Nemanjin i sin Stefana Prvovenčanog. Mileševa je jedno od najznačajnijih duhovnih i umetničkih središta srpskog naroda. Veliku popularnost u narodu manastir je stekao posle prenošenja moštiju Sv. Save iz Trnova 1236. Turci su 1595. odneli mošti u Beograd i spalili ih na Vračaru. U Mileševi je 1377. Tvrtko Kotromanić krunisan za kralja Bosne i Srbije, a 1446. Stefan Vukčić Kosara dobio je titulu hercega od Svetog Save. Turci su više puta spaljivali manastir, ali uprkos tome Mileševa je razvila bogatu kulturnu delatnost. U 16. veku u manastiru je radila štamparija u kojoj su štampane liturgijske knjige. Crkva Vaznesenja je građevina raške škole, jednobrodne osnove, ima trodelni oltarski prostor, kupolu podignutu na preseku broda i pevničkog transepta i pripratu. Spoljna priprata sa bočnim kapelama Sv. Đorđa i Sv. Dimitrija podignuta je oko 1236. Pre 1228. naos i priprata ukrašeni su freskama izvanredne lepote. Portreti kralja Vladislava, Simeona Nemanje, Sv. Save, Stefana Prvovenčanog i kralja Radoslava, kao i Beli anđeo na Hristovom grobu predstavljaju remek dela srpske i evropske umetnosti 13. veka. Takođe, portreti Nemanjića, kao tipično srpska vladarska kompozicija je u Mileševi naslikana po prvi put, a postaće nezaobilazna u kasnijim slikarskim kompozicijama u crkvama Srbije. Živopis u spoljnoj priprati i kapelama nastao je oko 1236. Oštećeno u turskim razaranjima, mileševsko slikarstvo obnavljano je u 16. i 17. veku. Konzervacija slikarstva izvršena je pedesetih godina 20. veka, a obimna arheološka istraživanja, konzervacija i prezentacija arhitekture završeni su 1996.
Audio zapis: